Prvi i pojedinačno najveći problem je težnja države i njene birokratije da direktno utiče na pojedine segmente finansijskih tržišta. Snažan uticaj države se vidi kod penzionih fondova, monetarne politike, osiguranja i bankarstva. Recept za smanjenje uloge države su privatizacija, deregulacija i liberalizacija. Država bi trebalo da ukine porez na kapitalnu dobit od štednje i trgovine hartijama od vrednosti. Time će se podstaći štednja i
ulaganja, a Srbija će biti kompatibilna sa okolnim zemljama.
Drugi veliki problem je zaštita pojedinih interesnih grupa. Ona se vidi kod monopolizacije državne berze i centralnog registra, obaveze trgovanja preko brokera, stvaranja visokih deviznih rezervi. Takođe su moguća uvozna ograničenja u slučaju da uvoz ugrožava neke domaće sektore. Nepotrebna je monopolska zaštita dinara. Jedini način da dinar postane dobra valuta je da se izloži konkurenciji evra i drugih valuta. Naravno, time će se ograničiti diskreciona moć države u monetarnoj politici.
Treći veliki problem je obimna i nepotrebna regulacija. Ona je najčešće u službi kontrole i usmeravanja tokova na finansijskim tržištima od strane države. Putem ove kontrole se određuju dobitnici i gubitnici, umesto da to radi tržište, kao što se omogućava ili onemogućava ulaz u pojedine delatnosti.
Novu studiju Centra za slobodno tržište možete videti ovde.
Izvor: Tržišno rešenje.blogspot.com